Kad Samir Behlić Behla snimi, onda na fotografiji i zgrada veterinarske stanice izgleda kao prostor gdje se radi nešto umjetničko. Mada mi nismo umjetnici, vrlo često su nam u prethodnom periodu trebale “umjetničke sklonosti” da dođemo do radnih mjesta, jer je zgrada, u odnosu na centralni dio Travnika, s druge strane Lašve. Prijelaz preko rijeke je, zbog građevinskih radova u susjedstvu, bio blatnjav i često sa “raznim preprekama na putu”. Na fotografiji nema mosta, jer je umjetnik vjerovatno namjerno izbjegao neuređenu građevinu. A ovom prilikom baš želimo reći nešto o tom mostu, koji je tu, “a kao da ga nema”.
(Foto: Samir Behić Behla)
Ovih dana, u formi društva ograničene odgovornosti, obilježavamo 14. rođendan, pa nas gledajući ovu fotografiju nekako uhvati i ponos i tuga istovremeno. Da ne kvarimo umjetnički dojam, poželjeli smo sa fotografije isjeći neurednu podzidu, a onda smo se sjetili da je ta podzida prije nekoliko godina spasila od velikih poplava, ne samo zgradu “Dr Salkić”, nego i okruženje u kome se nalazi. A i podzida je privatna investicija pojedinca, ne države!
I onda se opet javljaju pomiješane emocije…
Ipak, nismo mi ti koji će širiti pesimizam. Mi ćemo se i dalje truditi da damo sve od sebe da naš biznis opstane, kako bi smo opravdali povjerenje naših klijenata.
Na kraju, ne možemo da ne kažemo da je fotograf zaista odradio dobro povjereni mu posao, čim je uspio da izvuče toliko naših emocija na površinu pri pogledu na jednu građevinu, koja je nekome samo zgrada, a nekome život.
